Ivana Šepak: Nisam se vidjela u politici, maštala sam o Wall Streetu, a Željko Raguž me uvjerio da svi političari nisu isti!

Članica DUSTRA-e, i ujedno vijećnica u Gradskom vijeću, Ivana Šepak u razgovoru za portal Dubrovnikpress.hr osim svoje političke karijere, dotaknula se i drugih prilika iz svog života, kao i pogleda na neke od tema koje nas trenutno određuju. Razgovor prenosimo u cijelosti…

Našli smo se u Gradu, nakon Vašeg posla. Radite za neku agenciju…?
– Ja sam “freelancer”. U biti, radim s jako puno agencija, od velikih do malih, na poziv.

Kad smo se čuli jutros za dogovoriti se, kazali ste kako imate vodičku turu, poslije da imate sastanak s predstavnicom. Kako zapravo izgleda taj Vaš posao u turizmu?
– Predstavnica mi zapravo dovodi goste, preko druge agencije. Imam puno takvih predstavnika s kojim se uvijek nešto dogovaram, rado pođem s njima na ručak ili na kavu. Dakle, jave mi ujutro, recimo, mogu li odraditi grupu od šest, sedam ljudi. Naravno, uvijek mogu jer rezerviram taj termin. Zapravo, radim dosta dugo s tim ljudima. Dragi su mi.

A same vodičke ture?
– Većinom s mladima idem na “Game of Thrones” ture. Kako sam gledala seriju, vodim ih po tim lokacijama.

Što je baš tako dobra serija? Ne volim “fantasy”, ali čujem da je serija toliko dobra da sami njezin tip postaje nevažan…
– Dobra je serija, to je izmišljeni svijet, ali sveden na srednjovjekovni kontekst. Niste je gledali? Pa, ima puno Dubrovnika!

Istina.
– Prvih pet sezona gledatelj mora biti zadovoljan, u šestoj sezoni počne se razvodnjavati, sad je sedma sezona previše holivudska. Samo, ne smije se vezati za likove. Oni ginu, oni najstvarnije ginu! Ono, glavni lik, najjači i najbolji, ode.

E, nitko nije nezamjenjiv. No, ovo što pitam oko serije, ustvari je uvod u drugo pitanje. Koliko smatrate da serija koristi Dubrovniku?
– Mislim da itekako koristi Dubrovniku. Ispričat ću nekoliko situacija. Evo, imam goste koji kažu da ih ne interesira ništa osim King’s landinga. Sad kako uklopiti povijesni aspekt Grada kroz seriju? Naime, King’s landing je u seriji ružan, prljav, grozan! A naš Grad je bio jedan nevjerojatan grad u srednjem vijeku, koji je brinuo za siromašne, imao zalihe hrane… Njih to sve isprva ne zanima, ali onda shvate koliko je Dubrovnik super Grad.
Zamisli ovo. Preklani sam na Pilama vidjela dvoje gostiju, imaju mapu Gradu i nisu mogli shvatiti gdje su. Prišla sam im, pitala ih kuda trebaju ići. Čovjek me pita, dakle stoji na Pilama, svuda “Game of Thrones” znakovi i pita me jesmo li mi baš toliki obožavatelji George Martina da na svaki kantun pišemo “Game of Thrones”. Pitam ga je li on stvarno ne zna o čemu se radi. Kaže da je gledao seriju, ali da ne shvaća zašto smo opsjednuti s njom. Kad sam mu rekla, iznenadio se. Dakle, ima prostora da se ta promocija poboljša.

No, neki misle kako ta vodička priča tura povezanih s “Igrom prijestolja”, kao zasjenjuje sami Dubrovnik, ono po čemu je on stoljećima poznat.
– Prvo, meni je predivno vidjeti Dubrovnik na velikom platnu, vidjeti ga kao drugačiji grad, a znati da je to taj Grad, da netko gleda to u Indiji i da će zato doći nagodinu. I onda će upoznati destinaciju kroz hranu, priču… Ljudima je možda osnovno uzeti “Game of Thrones” turu, ali onda shvate da je tu lijepa hrana, pa će se vratiti, govoriti o Gradu lijepo. Mislim da je priča oko “Game of Thronesa” nešto dobro. Sjećam se da je Grad naginjao kulturnom turizmu, ali onda je bio poluprazan. Ovo je bila spavaonica gdje se apsolutno ništa nije događalo. Poslije 15. rujna nije bilo pasa na cesti! Danas, krcat Grad! Danas sam samo u sedam ujutro mogla normalno šetati po Stradunu.

I sad smo tu na intenciji nove gradske uprave, a koju bih volio da mi prokomentirate. Jasno, radi se o tome da gradska uprava želi ograničiti broj gostiju s kruzera u povijesnoj jezgri u jednom trenutku.
– Vjerujem da gradonačelnik Mato Franković nije došao sam do te odluke, vjerujem da se savjetovao i okružio pametnim ljudima, koji znaju možda i više od njega, iako on sam ima dosta doticaja s turizmom. Može se to raspodijeliti, kako on namjerava, dapače. Zaista ne znam koliki je doživljaj gostima ovdje koji dođu na jedan dan. Ograničeni su s vremenom, oni ovdje upadnu kao u kotao pa zaglave na Vratima od Grada, ne znam koliko se vraćaju kući s pozitivnim dojmovima i koliko će nas preporučiti. Po mom mišljenju, to je glavni problem. Ali, doskočit će se tome. Danas imamo četiri kruzera, a proteklih dana jedan ili niti jedan. Mislim da je samo stvar raspodjele.

Po svemu što vidim, Vi jeste za turizam, samo u nekim planskim gabaritima. Naime, vidim one čiji se smisao postojanja temelji na kritici turizma, da bi idući dan ih vidio s vodičkom palicom kako vode goste… Živa istina!
– To je strašno!

Ispada kako se bune protiv raznoraznih stolova i sličnih pitanja, eto jer na koncu zbog toliko stolova, recimo, ne mogu voditi grupu od, karikiram 50, nego se moraju zadovoljiti s onom od 10 ljudi.
– Mene smeta što se takvima, onima koji pričaju negativno daje više pozornosti. Hranimo se negativom. Neki vodiči koji možda dugo rade, možda su se zasitili svega, istupaju pa se njihove riječi prenose dalje, dospiju do inozemnih medija. Pročitala sam onaj članak iz Timea, ili gdje je već izašao, to je napis koji veze s vezom nema! Došlo mi je da napišem demantij na svaki paragraf! Ispada da domaći pričaju protiv turizma. To je sumanuto. Trebalo nam je puno da steknemo reputaciju, a ona se gubi. Izgubili smo je tijekom rata. Trebalo je goste uvjeriti nakon rata da dođu. I, onda čuješ ovako grozne stvari. Naravno da neke stavke ne valjaju, ali mi smo u predivnoj poziciji i moramo je iskoristiti.

Kažete “naš Grad”. Vi ste inače iz Ivanić Grada, toliko ste udomaćeni ovdje da u biti Dubrovnik zaista smatrate svojim… Kako ste uopće došli u Dubrovnik?
– Išla sam na Američki koledž, htjela sam na Ekonomiju u Zagrebu, nedostajao mi je bod do upisa. No, istovremeno sam predala papire i za Američki koledž i upala. Nama ti je na sjeveru, Dubrovnik nešto jako egzotično, Costa Rica ili Dubrovnik, to ti je tu negdje nama. Prijatelji su mi slali poruke je li se još kupam, kažem im, pa ljudi moji, nije baš toliko toplo. Ali, mentalitet mi se strašno sviđa, sviđa mi se što su svi ovdje jako prisni. Toga na sjeveru nema baš. Ovdje kad god sjedim u većem društvu i tražim smještaj, posao, preporuku, nađe se barem pet ljudi koji će reći da će pomoći. To me oduševilo. A i cijelo školovanje je bilo odlično. Nisam požalila ni minute, sekunde što sam ovdje.

Zato ste i ostali?
– Ne, pošla sam. Zbog posla. Dobila pripravništvo drugamo, pa se opet u Dubrovnik za stalno vratila 2014. godine. Te 2009. kad sam pošla bila je financijska kriza. Fakultet se brinuo za nas, kao studentica sam dobivala ponude od INA-e, Raiffeisen banke, bili su onda Sajmovi poslovi s toliko tvrtki… Imali smo puno mogućnosti. Ipak, fakultet sam završila baš u vrijeme financijske krize. Onda se posao nije tako lako mogao naći, u Dubrovniku se osjećao i manjak gostiju. Imala sam ponude koje mi se nisu toliko svidjele. No, vratila sam se. Uglavnom, zbog prijatelja i posla, imam prijatelje i u Zagrebu, ali Dubrovnik mi puno bolje leži.

I, sad dolazimo na najzanimljivije. Priča oko DUSTRA-e. ulaska u politiku…
– Željka sam upoznala nakon svog povratka. Politika mi nije bila ni na kraj mozga, jest onako da me zanima, ali ne da bih se bavila s njom. Bila sam i razočarana, mladima je bilo teško. A Željko, on je bio drugačiji. Pristupačan je, normalan. U nas, u Ivanić Gradu je situacija užasna, političari su nedodirljivi, znači u jednom gradiću koji živi na jaslama industrije koja se raspala. U Dubrovniku, s druge strane, imaš zamjenika gradonačelnika koji ide na kave s ljudima, koji je normalan. Mislila sam da su svi oni isti, ali Željko mi je dokazao da oni nisu svi isti. Onda sam ušla u HSS, iz kojega sam izašla kad je Željku bila ona grozna situacija, i ušla sam u DUSTRA-u.

 

Tada je i Vaše političko djelovanje postalo baš ozbiljno, znači niste bili samo deklarativni član stranke?
– U biti, mene politika je počela zanimati puno ranije. Još sam u osnovnoj školi voljela čitati novosti, voljela sam znati što se događa u odraslom svijetu, a i rano sam sazrela. Donekle mi je bilo nepojmljivo da je nekima svejedno. No, nisam se vidjela da bih zakoračila u taj svijet. Iako su me zezali da ću biti političarka.

Bili su u pravu.
– Ma ja sam se vidjela kao neka direktorica, tamo negdje za stolom na Wall Streetu. O tome sam maštala. Mislim, uvijek je politika bila tu negdje, meni dan ne počinje da ne pročitam političke osvrte.

Kako je došlo do uspona u samoj DUSTRA-i?
– Turistički sam vodič, nemam problema s pričanjem. Primijetila sam da ljudi ustuknu pred autoritetom, a ja volim propitkivati. Željko bi puno puta govorilo, a slabo bi se itko javljao. Recimo, znala sam tako imati neki prijedlog, napisala bih nešto što bi mu se svidjelo. Shvatio je da me to zanima. Neću se deklarativno baviti s nečim, ako neću dati sve od sebe. Neću onda biti u stranci, nego doma za televizorom. Tako sam ja bila aktivna, on je shvatio da nemam problema s javnim nastupom, da pratim politiku i da se dobro slažemo. Onda je došlo do iskoraka.

Željko Raguž napominje kako ste u DUSTRA-i svi jednaki, kako svačiji glas jednako vrijedi… Tako je to i u praksi?
– Naravno! I odlična smo ekipa, dolazimo iz raznih sektora. Tu je Riki Rossetti, čovjek koji je kapetan, bio je veleposlanik, ima nevjerojatno iskustvo. On kaže puno pametnih stvari, ima nas dosta iz turizma, tu su oni koji su radili po upravama većih poduzeća, sve se to skupa uklapa. Imamo ljude koji nisu na funkcijama, ali čuješ i njihovu stranu i život. Politika je tu da pomogne ljudima. To mi se najviše sviđa.

U Gradskom vijeću ste u koaliciji s HDZ-om i DDS-om. Slušaju vas?
– Jedna od stavki u našem programu, kad smo izlazili na izbore, bila je vila Čingrija. Nju smo isticali kao primjer lošeg državnog upravljanja. Eto, imamo situaciju da sad Grad otkupljuje vilu Čingrija. Dakle, slušaju nas. I, to neće stagnirati. Nego će napredovati. I ostale će se točke ispoštivati iz našeg programa. Nećemo iznevjeriti birače.

A sama oporba? U biti, svaki razgovor o situaciji u dubrovačkoj politici, neizbježan je bez pitanja o oporbi, odnosno njezinoj slabosti u Gradskom vijeću.
– Činjenica je da su u manjini. Stvarno jesu. Opet, vidimo nešto što se događa na nacionalnoj razini s tim strankama. To se prelijeva na gradske, općinske razine. Zastupnici koji su oporba imaju lošu situaciju svugdje, možda im se i zato teško usuglašavati. Zato mi je drago da sam u DUSTRA-i, jer smo gradska stranka koja nije ovisna o nacionalnim središnjicama, a rastemo.

– Dokle?
Dokle treba!

Sabor? Željko Raguž na zadnje parlamentarne izbore nije htio izaći, što se pokazalo i kao pametan potez.
– Vidjet ćemo, ne znam, u ovom trenutku ne, jer bi rasipali puno energije. Trebamo se fokusirati na to da pripomognemo tome da Dubrovnik bude oaza, primjer ostalima. Država je previše centralizirana. Mora se rasteretiti, Dubrovnik tu treba isplivati kao protuteža, ali i kao ogledni primjer drugima kako treba raditi.

Kakav bi trebao biti taj ogledni primjer. Evo, u nekom idealnom svijetu, kako bi htjeli da Dubrovnik izgleda 2021. godine, ususret novim lokalnim izborima?
– Idemo probati. Više nema čekanja u Neumu jer je Pelješki most izgrađen nakon toliko zalaganja i povlačenja novca iz EU fondova. Samim tim brže putujemo prema Splitu. Jedan krak autoceste je došao do Dubrovnika. Imamo rješenje da brže dođemo do aerodroma, više nećemo zaglavljivati na tom putu. Eto, možda postoji i neki lijepi vlakić koji, osim što povezuje Grad, tu je i kao turistički aspekt, hehe. Kruzeri dolaze u većem obimu, ali ne osjetimo to opterećenje. Više nema problema s pronalaskom stanova za mlade, svi su namireni, iznajmljivači mogu naći goste, a mlade obitelji i ljudi poput mene će biti u smještaju bez straha da će im se otkazati najamnina u roku tjedan dana.

U biti jako optimistično. Inače ste otvoreni kao osoba. Mislite da bi se i drugima u Gradu počele događati lijepe stvari, kad bi bili otvoreniji? Naposljetku, kako bi se nešto od ovoga navedenoga i ostvarilo.
– Normalno, uvijek se treba otvoriti ka pravim ideja, a prave ideje ćeš prepoznati upravo kroz edukaciju, fakultet, znači druženje. Puno se ljudi zatvori, ima svoj krug i mimo svog kruga se slabo druži s drugima. Da, otvorenost… Svakako.

Foto i tekst: Dubrovnikpress.hr

O autoru

DUSTRA
Kontakt:

Ostavite komentar